Trla baba lan

Dobrodošli na moj blog... Dobrodošli u SVAŠTARU!

15.03.2007.

Napokon u mojim rukama...

Već jaaakooo dugo slinim za digitalnim fotoaparatom i to ne bilo kakvim, nego savršenim!

Kupih jedan danas - miu 750. Da li je savršen??? Mislim da ima i boljih za mene, ali ni ovaj nije loš. Naravno da sam tražila neki koji ima veći optički zoom, nekako mi je to bila osnovica, pa sam od toga krenula. I bi mi jedan dobar od panasonica, ali kako imam dosta loše iskustvo sa panasonicom, lagano sam ga zaobišla (simens neću ni spomenuti)....

1. kupila sam aparat u mobilmedia (je li se tako zove ono?) - u bivšem jugokomercu.

2. Prodavač se zove Mirza i lijepo mi je detaljno pokazao aparat, čačkao po aparatu - pošto nismo bili zadovoljni sa slikama...itd. Ma uglavnom, baš sam dobila jako lijepu uslugu - što je inače rjetkost, pa prema tome i svaka pohvala Mirzi - ali samo njemu.

3. Eh onda, skontasmo da samo postoji izložbeni primjerak. Oštećeni (oštećenje je ogrebotina na zoomu (vanjskom dijelu, pa ne smeta ništa)) i naravano da sam tražila popust. A šef meni dade popust na nešto što je već uračunato u cijenu, tj. torbicu...hm, hm, hm...šefe, šefe!!! Naravno, rekoh - ja ću da kupim i memory card i usb memory stick i želim popust na aparat. Ako ne mogu ništa ostvariti, vidjet ću da li ću ga ovdje kupiti. I tako iskamči 5% popusta... a sve mi se čini da su mi trebali više dati! :D

4. Sva sretna sam bila sa aparatom kada sam izašla iz radnje...sve dok nisam došla kući i slikala dijete koje se kreće (a platila model 750 više od 740 samo zbog toga da slika ne bi bila mutna, a kad ono, ne mogu dijete slikati....sve mutno)...joooj tuge... ali odlučih neočajavati i pročitati upute. Nađoh "sport" mode i waaaauuuuu.....nema mutnosti slika radi pomjeranja objekta. Test je bio da slikam prste koji su u pokretu (otvaranja i zatvaranje šake, mrdanje prstima itd) - i slike su super!!! Ni traga od mrdanja.

5. Ovaj aparat ima sve i svašta, ali nema to sve u jednom, naravno..nego se ja moram mučiti i mijenjati željene opcije, ali eto!!!! Super!!!!

 

NAPOKON IMAM FOTOAPARAT i sada ću i ja da stavljam slike svojih cipela, sobe, nove frizure.....juh, jedva čekam!!!!

06.03.2007.

Nekada....

Nekada se smijem, ali samo usnama i licem...nema smijeha u meni - u mojoj duši..nema osjećaja ugode, nego napora i želje da se ljudi maknu od mene, pa da se mogu predati samoj sebi i TOME.

Kažu, možeš biti u sobi sa puno ljudi i opet biti usamljen...nekada se to i meni desi...ali mislim da je to više do mene same, jer ono što me tišti u meni. Tamo je samo za mene da ja to vidim i osjetim - šta drugi tu imaju raditi? Pa se osjećam usamljenom...

Nekada i pored silnog objašnjavanja ostanem neshvaćena.

Nekada ne znam ni objasniti ni nakon mukotrpnog i dugotrajnog objašnjavanja.

Nekada ni ne želim objasniti, želim da me ne razumiju i da se snabijevaju nadamnom, eto..nek se čudom čude - u inat!

A nekada želim da me se razumije bez objašnjavanja....

 

 

 

Danas ostadoh bez razumjevanja...davala sam natuknice, smatrala sam da ne trebam baš TO objasniti... i ode s ljutnjom u krevet i riječima: "Baš znaš cijeli dan upropastiti".....BAŠ!!!!!

Laka ti noć i dabogda se ne naspavao!!!!! :-P

04.03.2007.

Mrs. Marcy

Mrs./dr. Marcy je doktor/ica u "susjedna" nam država Amerika i ona je bila prije nekada ON. I sada je ona... i hajde, ok...sada je ONA. Ali, ja nikada ne bih rekla je ona bila nekada on. Mislim, lijepo izgleda, ima baš ženstven izgled, pokreti su ženstveni, pogled itd. I ništa mi tu nije čudno....lepa je, nema šta - i uspješna! Svaka čast!

Ali, ima još puno ljudi koji bi željeli postati ONA. Pa odu na operaciju spolovila, pa i lica...i neke budu ružne, a vala neke su brate i lijepe, ali plaho visoke! :D

Nego, šta je mene u svemu tome malo nagnalo na razmišljanje... ima "radionica" (te jako poznate i poželjne američke stvari - radionice iliti work shops) gdje ih neka teta uči kako da im pokreti postanu ženstveniji, tj. uči ih hodati, kretati se, rukovati se, pa čak i dizati stvari sa poda...onako - ženski, je li.

Pa gledah ja tu work shop i kako se oni rukuju i pokazuju kako se žene rukuju, a kako muškarci...i nisu oni to baš ni pokazali kako treba (osim da ne treba onako kako se neke PRAVE žene i rukuju, nakon čega bih ili svoju ili njihovu ruku pojela - onako sa pola ruke...niti je otresti niti se protresti kao da se rukuješ zaoprave)...nego samo naglasiše sa je fazon u palcu. Muški kao stavljaju palac iznad gore, ali mi nije bilo jasno gdje ga žene guraju onda? Jer ja kako god da krenem palac ode gore...pa mislim RUKUJEM SE!

A još gore od svega...u tom work shopu su trebale novopečene tete dići nešto sa poda i jedna, valjda starija polaznica, je pokazala razliku između "ženskog" i "muškog" dizanja predmeta sa poda.

Muško: osoba se savija iz struka.

Žensko: osoba se savija iz koljena.

Eh moje novopečene dame....pitam se sada ja da li sam uopšte žensko, jer mislim da se savijem iz koljena treba snage, volje, vremena i živaca. Brate mili kada se trebam sagnuti ja se lijepo sagnem iz struka i dignem to sa poda...možda je jedina razlika između mene i muškaraca što se ja ne moram savijati u koljenima da bih to dohvatila, nego mogu komotno se "srozati" leđima, tj. rukom do poda.

Živo me zanima šta li ih još "damski" uče...i da vidim ja to kako se to radi.....jer sam ja očito pravo muško, a vjerujem i jaaaakoooo puno cura, ako ne i sve koje ja znam...

 

I još da dodam na to sve...Dr. Marcy je jebo te ženstvenija nego ja!!!