6.30 sat zvoni po prvi put, i zvonit će još najmanje 2-3 puta prije nego što se uspijem dići iz kreveta.
Spremanje…
Trčanje na tramvaj…
Kasnim kao i obično…
Dolazim na posao…iiiii
umjesto da kao prije (prije nego što sam vas “upoznala”) pričam sa kolegicom jedno 30-ak minuta prije nego što napravim nešto za što sam i plaćena, s njom progovorim 2-3 riječi (većinom ona priča i to u DETALJE), prekinem je u 1/2 riječi sa izgovorom da imam puno posla, sjedam za kompjuter, kliknem ono čuveno plavo E i čitam dok me glava ne zaboli ili oči ne ispadnu.
Posao odgađam radi bloggova (Mirnesa, TNŠ, Tratinčica, Mama, Silent, Zumbulhan, Baklava, Strippy vam priča, Umijeće tersanja, Gadura, Živjeti život čovjeka, blago majci na unucima, Dolce Vita, Zoka, Nenanana, bore oko očiju, Priče iz Srebrenice….i mnogi drugi, ali ne mogu sve pohvatati, tj nemam vremena za sve pročitati…od početka…BUAAA).
Čitam k'o blesava i k'o da nemam ništa drugo raditi, sve dok mi ne počnu bacati papire na stol i najčešće se desi da za prave počnem raditi oko 15h (u međuvremenu raduckam) i onda najvjerovatnije ostanem i malo duže na poslu, jer ne mogu sve završiti u tako kratkom roku.
Sve to ide VAMA u korist, jer očito da ste zanimljivi i vrijedni čitanja i mog i tuđeg vremena…
😉
E, a sad idem RADITI!

micka
Malo psihopatična (moja riječ?), psihotična, vesela, depresivna...obična...

6 komentara

Komentariši