Trla baba lan

Dobrodošli na moj blog... Dobrodošli u SVAŠTARU!

16.04.2007.

Vrijeme?

Nema me na blogu...ovih dana bih voljela da me nema ni na ovom svijetu...da odem...

Razmišljala sam kako bih otišla - da li bi mi pištolj bio možda zanimljiv? Da li bih možda voljela malo poletiti? Da li bih popila neke tablete? Arsen? Auto? Štrik oko vrata?

Pištolj: Gdje bih ga nabavila? Da li bi imala hrabrosti i snage pucati? Ili bi ostala u suzama gledajući u glupi pištolj misleći da ipak ni to ne znam napraviti...

Skočiti? Da li bi se možda u sred leta, na nekom 5. spratu možda predomislila i počela grebati prema gore? Nema gore više...samo dole, kada već skočiš!

Samoubistvo tabletama: Interesantno - koja mi doza treba? A koje se piju? Ja samo imam andole i aspirine? Ako njih previše uzmem samo ću proljev dobiti od njih... Razmutila bi sebi tabletice (kao na filmu) u vino?kolu?sok? Vjerovatno u kolu! Kad je toliko volim i strahujem da će me ubiti, neka me i ubije.

Morala bih se lijepo obući, a kupanje, čupanje i ostale radnje bi morale biti obavezne! Da li bih znala šta da obučem? Koju pozu da zauzmem? Trebala bih telefon isljučiti i odnijeti ga daleko od sebe tako da ne zovem nekoga u pomoć nakon što se nakljukam lijepih tabletica!

Arsen? Je li boli? A gdje to kupiti? Nemam pristupa tome....

Auto? Je li da se ja zabijem u nešto ili da mene neko pokupi? Da se bacim pred tuđi auto i ostavim traume vozaču za cijeli život, ni kriv ni dužan? Ili bi ga prst sudbine pogodio i odredio mi nekog kretena koji je zaslužio pakao u svom životu? Ali taj bi sigurno sam brisače uključio i nastavio voziti dalje.

Voz? Gledala sam ispovjesti vlakovođe i koliko ljudi je pogazio i da ide kod psihijatra zbog toga? Zar da ga zbog svoje nesreće gurnem u ponor još više?

Vješanje? Morala bih naći neku čvrstu gredu na kojoj bi visila, jer ipak nemam ja 50 kila...

Neeee... ništa od ovog gore navedenog, jer: nemam hrabrosti napisati pismo drugima, nemam hrabrosti nekako ih ostaviti i znati da bi mogli patiti zbog mene (koliko god ja mislila da IPAK i ne bi patili). Šta bih rekla svojoj teen nećakinji? Koliko bi je to pogodilo i obilježilo za cijeli život? Rado bih mamu kaznila, ali baš na ovaj način? Šta bih rekla Ž? Došli smo u Sa, napustio si tamo sve i sada te ja ostavljam i želim da me sahranite negdje blizu tebe? Šta da me seli sa sobom? Ili možda da me stavi pored svoje buduće neke žene? Šta bih rekla prijateljici? Šta? Zašto? Zato što mi je teško? Zato što neću da idem dalje...ne da ne mogu, nego NEĆU!!!!! HOću da legnem u krevet i ne čujem ništa ni ništa ne znam...

 

I dođem ja na blog da se oraspoložim, da vidim kako je drugima lijepo i puf! Baš kao da prstom gađam u govno - naletim na 2-3 posta koji me opisuju. Je li mi lakše? Jeste valjda... jer znam NAŽALOST da nisam sama... da li nam je ovo naglo toplo vrijeme donijelo ovakvo raspoloženje ili smo mi takvi rođeni, odgojeni, sami sebe takvima napravimo, nešto nas obilježi tokom života, da li smo slijepi???

I onda kada vidim neku bijedu, bolest, bolest... :( sjetim se kako sam sretna!

Pitam se da li su ona tamo vremena koja toliko veličamo da li su STVARNO bila bolja? Kako idem kroz godine, sve ono što je iza mene nije tako strašno, a ono ispred mene se uvija i bruji i plaši me... da li je to strah od nepoznatog? I koliko god teško mi bilo u prošlosti, to je iza mene i to sam prošla i to mi je lako - naravno kada sam prošla! A kako da pogledam naprijed? Gledam naprijed, ali jednog dana sa veselim očima, drugi dan sa tužnim srcem i tjeskobom....

Danas je pomješani dan... sada kada je ovo van mene imam jedno 3048952938749 sek. da dišem bolje i opet će me uhvatiti tjeskoba i žaljenje i oplakivanje? Čega???

SAME SEBE!!!! :(

15.03.2007.

Napokon u mojim rukama...

Već jaaakooo dugo slinim za digitalnim fotoaparatom i to ne bilo kakvim, nego savršenim!

Kupih jedan danas - miu 750. Da li je savršen??? Mislim da ima i boljih za mene, ali ni ovaj nije loš. Naravno da sam tražila neki koji ima veći optički zoom, nekako mi je to bila osnovica, pa sam od toga krenula. I bi mi jedan dobar od panasonica, ali kako imam dosta loše iskustvo sa panasonicom, lagano sam ga zaobišla (simens neću ni spomenuti)....

1. kupila sam aparat u mobilmedia (je li se tako zove ono?) - u bivšem jugokomercu.

2. Prodavač se zove Mirza i lijepo mi je detaljno pokazao aparat, čačkao po aparatu - pošto nismo bili zadovoljni sa slikama...itd. Ma uglavnom, baš sam dobila jako lijepu uslugu - što je inače rjetkost, pa prema tome i svaka pohvala Mirzi - ali samo njemu.

3. Eh onda, skontasmo da samo postoji izložbeni primjerak. Oštećeni (oštećenje je ogrebotina na zoomu (vanjskom dijelu, pa ne smeta ništa)) i naravano da sam tražila popust. A šef meni dade popust na nešto što je već uračunato u cijenu, tj. torbicu...hm, hm, hm...šefe, šefe!!! Naravno, rekoh - ja ću da kupim i memory card i usb memory stick i želim popust na aparat. Ako ne mogu ništa ostvariti, vidjet ću da li ću ga ovdje kupiti. I tako iskamči 5% popusta... a sve mi se čini da su mi trebali više dati! :D

4. Sva sretna sam bila sa aparatom kada sam izašla iz radnje...sve dok nisam došla kući i slikala dijete koje se kreće (a platila model 750 više od 740 samo zbog toga da slika ne bi bila mutna, a kad ono, ne mogu dijete slikati....sve mutno)...joooj tuge... ali odlučih neočajavati i pročitati upute. Nađoh "sport" mode i waaaauuuuu.....nema mutnosti slika radi pomjeranja objekta. Test je bio da slikam prste koji su u pokretu (otvaranja i zatvaranje šake, mrdanje prstima itd) - i slike su super!!! Ni traga od mrdanja.

5. Ovaj aparat ima sve i svašta, ali nema to sve u jednom, naravno..nego se ja moram mučiti i mijenjati željene opcije, ali eto!!!! Super!!!!

 

NAPOKON IMAM FOTOAPARAT i sada ću i ja da stavljam slike svojih cipela, sobe, nove frizure.....juh, jedva čekam!!!!

06.03.2007.

Nekada....

Nekada se smijem, ali samo usnama i licem...nema smijeha u meni - u mojoj duši..nema osjećaja ugode, nego napora i želje da se ljudi maknu od mene, pa da se mogu predati samoj sebi i TOME.

Kažu, možeš biti u sobi sa puno ljudi i opet biti usamljen...nekada se to i meni desi...ali mislim da je to više do mene same, jer ono što me tišti u meni. Tamo je samo za mene da ja to vidim i osjetim - šta drugi tu imaju raditi? Pa se osjećam usamljenom...

Nekada i pored silnog objašnjavanja ostanem neshvaćena.

Nekada ne znam ni objasniti ni nakon mukotrpnog i dugotrajnog objašnjavanja.

Nekada ni ne želim objasniti, želim da me ne razumiju i da se snabijevaju nadamnom, eto..nek se čudom čude - u inat!

A nekada želim da me se razumije bez objašnjavanja....

 

 

 

Danas ostadoh bez razumjevanja...davala sam natuknice, smatrala sam da ne trebam baš TO objasniti... i ode s ljutnjom u krevet i riječima: "Baš znaš cijeli dan upropastiti".....BAŠ!!!!!

Laka ti noć i dabogda se ne naspavao!!!!! :-P

04.03.2007.

Mrs. Marcy

Mrs./dr. Marcy je doktor/ica u "susjedna" nam država Amerika i ona je bila prije nekada ON. I sada je ona... i hajde, ok...sada je ONA. Ali, ja nikada ne bih rekla je ona bila nekada on. Mislim, lijepo izgleda, ima baš ženstven izgled, pokreti su ženstveni, pogled itd. I ništa mi tu nije čudno....lepa je, nema šta - i uspješna! Svaka čast!

Ali, ima još puno ljudi koji bi željeli postati ONA. Pa odu na operaciju spolovila, pa i lica...i neke budu ružne, a vala neke su brate i lijepe, ali plaho visoke! :D

Nego, šta je mene u svemu tome malo nagnalo na razmišljanje... ima "radionica" (te jako poznate i poželjne američke stvari - radionice iliti work shops) gdje ih neka teta uči kako da im pokreti postanu ženstveniji, tj. uči ih hodati, kretati se, rukovati se, pa čak i dizati stvari sa poda...onako - ženski, je li.

Pa gledah ja tu work shop i kako se oni rukuju i pokazuju kako se žene rukuju, a kako muškarci...i nisu oni to baš ni pokazali kako treba (osim da ne treba onako kako se neke PRAVE žene i rukuju, nakon čega bih ili svoju ili njihovu ruku pojela - onako sa pola ruke...niti je otresti niti se protresti kao da se rukuješ zaoprave)...nego samo naglasiše sa je fazon u palcu. Muški kao stavljaju palac iznad gore, ali mi nije bilo jasno gdje ga žene guraju onda? Jer ja kako god da krenem palac ode gore...pa mislim RUKUJEM SE!

A još gore od svega...u tom work shopu su trebale novopečene tete dići nešto sa poda i jedna, valjda starija polaznica, je pokazala razliku između "ženskog" i "muškog" dizanja predmeta sa poda.

Muško: osoba se savija iz struka.

Žensko: osoba se savija iz koljena.

Eh moje novopečene dame....pitam se sada ja da li sam uopšte žensko, jer mislim da se savijem iz koljena treba snage, volje, vremena i živaca. Brate mili kada se trebam sagnuti ja se lijepo sagnem iz struka i dignem to sa poda...možda je jedina razlika između mene i muškaraca što se ja ne moram savijati u koljenima da bih to dohvatila, nego mogu komotno se "srozati" leđima, tj. rukom do poda.

Živo me zanima šta li ih još "damski" uče...i da vidim ja to kako se to radi.....jer sam ja očito pravo muško, a vjerujem i jaaaakoooo puno cura, ako ne i sve koje ja znam...

 

I još da dodam na to sve...Dr. Marcy je jebo te ženstvenija nego ja!!!

28.02.2007.

The worst web page...

Već sam jednom spomenula MENI najgoru web stranicu - a to je od BH neta i njihovih ćerki, sestra, unuka i praunuka stranica, kao npr. BiH telecom, pa BiH ovo i ono.

Ukratko...

1. nepreglednost - sada su se malo popravili, prije je to bila živa katastrofa.

2. nezadovoljna sam glupavim informacijama, tj. recimo, jakkooo se razočarah kada sam im vidjela cjenik za telefon. Ako se tamo neko može snaći, svaka čast i neka se javi dat ću mu bronhi!

3. još sam sada nezadovoljnija uslugom kao mail providera, jer su nabili spam kontrolu koja sve silne poruke baca u spam. Kako ih prebaciti iz spama u Inbox - vrlo lako..ali kako se osigurati za slijedeći put da neće završiti u spamu? E to je već druga priča....

Tako ja nešto čačkah, pa upisah da mi prebacuje poruke u ULAZNI DIREKTORIJ ili kako su ga već nazvali. I tako ja mislila da je to INBOX je li, kad li ono vraže, meni nikakvi mailovi ne dolaze danima... čudim se ja čudom, čak jednu noć nisam prespavala kako trebam, jer nisam dobila mail koji sam hitno očekivala. Ujutro se probudim i upale mi se lampice šta bi to moglo biti... i naravno, postoji još jedan ULAZNI direktorij, koji nije inbox, nego je samo ulazni - šta li će tamo bog te pitao...

I tako...obratih se na kretensku pomoć (doduše samo preletih pogledom), ali naravno tamo ni A o spamu i kretenskoj kontroli....

Imala sam ja jedan mail i tamo negdje, na nekoj drugoj stranici. Gdje fino kaže, ako vam ta poruka nije spam, samo je proslijedite nama na našu adresu sa naslovom "NIJE SPAM" ili "SPAM" i problem rješen.

A ovde moram zvati tehničku podršku da ih priupitam kako koristiti pomoć...

ŽIVIO MONOPOL!!!!! (gdje bi se kreteni inače zapošljavali!?)

16.02.2007.

Čari sestrinstva

Oduvijek sam željela biti jedinica...ili da imam sestru s kojom sam bilska, a ne aždaju koje se trebam bojati.

Nema topline u njoj....jednostavno nema... stalno zanovijeta (isto kao da sebe opisujem??? ;)) i uvijek joj nešto smeta i uvijek ima kritiku, ali kada je ONA dobre volje, onda moramo svi biti dobre volje...i onda je jako fina. Sve bi dala, sve bi kupila. Sestro moja... ne kupuje se ljubav i prijateljstvo...jednostavno se ne kupuje...

Čija je greška? Mame i tate? Da li su pogriješili u odgoju? Da li smo se takve rodile? Da li smo mi tako same naučile? Da li sam ja bila odmah od početka otresita, pa sam je ja takvom napravila?

Da li možda uzimamo ljude oko sebe zdravo za gotovo? Ono što izgovorimo svojoj sestri ne bi svojoj najboljoj prijateljici, ono što mužu kažemo u ljutnji nekom drugom sigurno ne bi, bez obzira koliko je ljutnje u pitanju ili koliko je druga osoba zajebala. Zašto tetama na šalteru ne psujemo i ostanemo u njenoj blizini još jedno sat vremena samo da bi joj živce dizali? Zbog poštovanja???? Hmmm....

Imam sestru i mislim da se jednostavno ne slažemo...

Da li ona previše traži od mene ili onoliko koliko treba, ali ja ne mogu dati? Meni se čini da pitate i mene i nju to isto pitanje odgovori bi bili skroz različiti...

07.02.2007.

Čuvajte se... pazite se... jer...

Ne nastavih pisati o mojim poljupco-seks doživljajima! ;) ali zato imam savjet jedan za vas!

Ako mislite da su vam vaši brojevi u vašem mobitelu sigurni, provjerite još jednom. Takoh i ja jednom glupo razmišljah!

Uvijek me je bilo strah šta ako mi neko ukrade mobitel ili ga izgubim, odoše svi brojevi, pa sam ih tako znala svako nekoliko zapisivati u KOMPJUTER (koji je isto tako siguran k'o mobitel, ali sa opasnošću više - virusima i još više - mojim budalaštinama i kliktanjem tamo i gdje ne treba).

Čuvanje imena i brojeva, tj. kontakata na SIM karticu mi je bio uvijek nezadovoljavajući, jer nema dovoljno mjesta za upisivanje duuuugoooog imena (dok ja sebi objasnim ko je i šta je ta osoba). I tako da mi je bilo najlakše sačuvati ih na mobitel direktno. I imala sam ja par vrlo važnih brojeva tamo....IMALA... jednog dana od živaca tako zveknem mobitelom da je od poda poskočio jedno metar, u zraku se raspao i raspršio na sve strane. U servisu sam rekla da mi je bio u torbi i da ja pojma nemam šta mi se desilo s njim. I nije se ništa strašno desilo: tipkovnica se pomaknula i nisam ga mogla upaliti, jer nisam mogla stisnuti OK za odobravanje pina.

Ode Micka u servis, moli da joj ga brzo završe, ali su bili neumoljivi, tako da sam čekala par dana i kada sam ga dobila nazad, imala sam šta vidjeti: mobitel k'o nov, u pogledu, kalendara, kontakata, poruka i bilo čega... nema ništa, prazna kutija. Nešto što sam ja brižno spremala sada je izbrisano i ne može se više pronaći.

Nazovem ja servis i priupitam za svoje podatke, da vidim ko iz je uzeo... kažu oni meni: TO VAM JE STANDARDNA PROCEDURA.

Moji blogeraši, želim vas upozoriti i reći vam PAZITE BROJEVE i informacije koje družite u mobitelu...jer ih tako lako možete izgubiti tako da vam čike u servisu to sve izbrišu..... kao što su meni... buaaaaaaaa...

14.01.2007.

2. dio - 1. poljubac

Svoj 1. poljubac (žvaku :)) sam dobila od Holanđanina na moru u Zadru i boga mi biješe jako malo godinaaa... jaaaakoo malo (ne smijem ni reći koliko, jer me stid).... Predstavljala sam se kao da sam starija i vjerovali su mi, a ja sam željela da sam velika, pa mi je kao velikoj i uvalio jezik, na šta se ja JAKO iznenadih.

"Svoj" prvu jezičinu sam dobila u kampu ispod borova, nakon jednog ljetnog izlaska.... Bio je krupan, plav, imao 18 godina, imao curu u Holandiji (ali koga briga?), bio je prema meni nježan i baš divan, a ne znam kako se zvao...zaboravila (valjda već to ljeto). Imala sam osjećaj kao, hmmm...kao da me je ošamario nekako. Sva sam bila smušena...nije da nisam znala šta se treba raditi, valjda nekako to dođe samo sa sobom, pa sam i znala, nego jednostavno mi nije bilo to tako zanimljivo kako pričaju.

"Kući" (u prikolicu) sam otišla sva puna dojmova i razmišljala šta je on to jeo tog dana i da li sam mogla otkriti? Otkrila nisam, ali sam se zato užasavala slijedećeg sastanka, jer sam sada kao ZNALA da se ljubim, pa je trema trebala nestati...međutim, tek TAD nisam ništa znala....

Uvijek su kružile priče kako se ne ljubiš dobro ako se zabalavite oko usta.... (mnogggooooo godina poslije sam skontala da se u datim trenutcima mora baliti, jer jednostavno to je neophodno, makar malo :))))) Eh sad, skontah ja da se balavimo malo, pa da se SIGURNO dobro ne ljubim i ja to ništa ne znam, niti valja niti išta.... Ah.... bila sam neznalica u svijetu ljubilica, a ja sam bila balačica i jako sam se plašila njegove reakcije na moje neznanje.... :( (eh da sam znala....)

Slijedeći dan će me voditi u Saturnus - diskoteku. Jebo te... JA u Saturnusu???? Sigurno su me svi gledali kako ja sada gledam ove teen curice koje imaju manje od 15 godina (a ja imah PUNO manje), iako ja to nisam primjetila, ja sam imala SISE, pa su vjerovatno mislili da baš i nisam tako mlađahna.... uglavnom... dođosmo mi tamo, jedva stolice nađosmo, tj. stolicu sa koje se nismo makli (jebo majku... ne mogu se sjetiti ... ah sjetila sam se!!!!! - kod koga sam osjetila 1. put da mu se digao.... i to bi nešto rano!!!! hahahaha... ali se definitivno ne mogu sjetiti drugog.... valjda se sjećamo 1. i zadnjeg???). Tu smo se cijeluuuu noć ljubili, na toj stolici sam postala majstor poljubaca.

Taj Holanđanin se ljubio na jedan određen način i svi poslije njega su bili ništa, jer se on nije ljubio kružno, što je meni PLAHO dosadno i dan danas - ne asocira me valjda ni našta!....

 

Da li se vi sjećate svog 1. poljupca i nekih tamo slijedećih?

(jebo majku, ovo me podsjeća na neke ispovjedi.....) Bit će još, ali o ljubljenju, pa ćemo dalje... ;)  (ne dalje od struka!!! ;))))

13.01.2007.

Pepeljuga iz Erotike!!!!

Jednog dana u svojim teen danima sam pronašla tatinu erotiku. Nije bila jako strašna, ali sam pročitala jednu pričicu i gledala slikice... pričicu do dan danas nisam zaboravila: PEPELJUGA!

Bio jednom jedan princ koji je imao toliko velik kurac da ga niti jedna nije mogla da primi do kraja (?) i tako je on organizovao jedan veliki bal gdje će svaku zguziti i odrediti svoju buduću ženu prema tome koja ga CIJELOG primi.

Pepeljuga je živjela sa svojom maćehom i svoje 2 strašne sestre. Svi su bili pozvani na bal, ali jadna Pepeljuga nije mogla ići jer su je njene sestre zaključale na tavan i otišle...

Pepeljuga je bila tolika uspaljenica da se jedino mogla zadovoljiti sa flašom pive (? - ali ne na usta!), uto dođe njena dobra vila koja je posla na bal. Dala joj je predivnu haljinu... koja je pokrivala sve osim sisa i pičke - i NIKO nije imao tako lijepu haljinu.

Kada je princ ugledao odmah mu se ukrutio do boli, a ona je sjela na njega i cijelog ga primila! Princ je prepoznao svoju ženu u Pepeljugi i oženio je, i NARAVNO da su živjeli sretno do kraja života ....

 

To je bio moj prvi susret sa seksom (osim stručnih knjiga koje mi je mama davala, kao npr. djevojke i seks, mladići i seks, koje su mi bile jako dosadne, kao i većina knjiga, u kojima se pisalo o penisu, vagini itd. Ja sam htjela "kurac", "pičku" itd)... tada sam prvi put osjetila da moja pička nešto "zna"... zna se navlažiti (čega sam se prepala i mislila da JE bolesna!?) i biti jaaaaaaaako topla!!!! (što ću poslije otkriti da je to JAKO pohvalno i zahvalno i da to "dečki" jako vole!!!! :)))))

 

Pouka: treba razgovarati sa djecom otvoreno o seksualnosti, jer ako budu krelci kao ja, najbali su!!!!

Nastavlja se... (ako nekoga zanima - a ja to moram izbaciti iz sebe!)

 

12.01.2007.

A šta vi niste znali?

Dobro se sjećam jednog dana prije rata...tada sam imala negdje 14 godina. Nekad prije sam dobila od mame modernu liniju (k'o kanta veliku), ali je imala CD!!!! Ko je tad u ono vrijeme baš imao CD?

Mama je ušla u sobu i pitala me za taj čuveni CD - kako to radi i šta je to? Ja sam joj objašnjavala i umirala joj od smijeha - kako to ne zna!!! Ne zna ona ni kako se video pali...i pade mi na pamet da ja ne želim tako da zaostajem (kad porastem), a ZNAM da hoću!!! I smjem se njoj i ujedno strahujem od budućih dana svog neznanja kada dođem u ONE (tj. OVE) godine.... i dođe taj dan...dođe!!!!!

A. šta si dobila za Novu godinu???

- MP4!

Zar postoji i 4??? Šta taj radi??? :)))))))))

 

Dođe i moj dan... ali se najviše obruka u banci....

Želim nešto da popravim na nalogu i molim ženskicu da me ne šalje nazad kući po pečat nego da ja to lijepo korektorom ispravim. Daje ona meni preko stola KOREKTOR.... malu spravicu koja više na ljepilo liči. Vidjela sam ja tu SPRAVICU kući i probah je koristiti, ali nisam uspjela.

Ko prava seljanka vraćam joj korektor i pružam nalog preko stola i kažem da ja NE ZNAM TO staviti!!! :))))))))))) - nije ništa rekla... samo se nasmješila... (možda sam ipak trebala otići kući????).

Buljim u njene ruke i spravicu da ja vidim kako to radi!!! I onda skontam da onaj moj kući nije dobar, tj. isušen je i nema ništa od njega.

Sa užitkom sam ga frknula u smeće kada sam došla kući.

 

Ali, došao je i taj moj dan....došao je da pitam nećakinju ko to pjeva? Zar je to grupa? Koja ti je to pjesma??? Više nisam u trendu MLADIH...valjda to znači da nisam mlada???

(kaže mi maloprije mama gledajući TV - eh moja Micka, i za tebe su ovi na TV-u djeca!!!!

 

 

(sada mi se jedno najmanje 5 tema vrti po glavi koje bih TAKO RADO sad ispričala, ali šta ću??? Ne mogu sve zgurati u jedan post...i kada budem htjela nešto pisati neću se moći sjetiti teme ili neću biti u elementu!!! :D - jebem mu ELEMENT!)

PSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSSTTTTT MAMA!!!!! PSSSSSSSTTTTTTT!!!!!)


Stariji postovi